Pred zagrebačkom katedralom u subotu se poslijepodne okupio čudan svijet. Zbog zaredalih homofobnih ispada hrvatskog svećenstva povodom zdravstvenog odgoja, pred prvostolnicom je u 15 sati prosvjed pod nazivom „Ljubi bližnjeg svog“ najprije oglasila homoseksualna zajednica, okupljena u asocijaciji Zagreb Pride. Najavili su kako će na poruke mržnje koje im šalju iz redova Crkve odgovoriti ljubljenjem, te porukama tolerancije i ljubavi. U novinske redakcije u subotu je, međutim, pristigao i apel udruge Živi zid kojim su pozvali sve zainteresirane građane da katedralu u istom terminu obrane od „gay fašizma“. Urodilo je to okupljanjem četiristotinjak prosvjednika – bivših branitelja, Dinamovih navijača, katoličkih intelektualaca i lumpenproletera među kojima su, od viđenijih lica, uočeni Josip Kokić i Zvonimir Trusić, pravaški čelnici Dražen Keleminec i Josip Miljak, bivši sindikalni aktivist Niko Gunjina, ali i predsjednik HDZ-ova Odbora za zdravstvo, ginekolog Ante Ćorušić. Svi oni okupili su se pod radnom egidom „Obranimo katedralu od komunističkih pedera“. S jedne strane njih petsto pod hrvatskim državnim zastavama, uglavnom u tamnim tonovima. S druge strane nekoliko desetaka, najviše stotinu, šarene i piercinzima izbušene mlađarije, u pratnji kućnih ljubimaca, pod zastavama u duginim bojama. Između njih kordon policijskih specijalaca u punoj borbenoj opremi, a nad svima skupa pozlaćeni kip Majke božje i dva crkvena tornja Hermanna Bollea.
Počelo je kao u Smojinoj „borbenoj ponoćki“: „branitelji“ katedrale najprije su zapjevali „Glori, glori Aleluja“ i „Zovi samo zovi“, dok su LGBT prosvjednici odgovarali s „Dont talk, just kiss“ i sličnim ljubavnim popevkama. Nakon što je mlađahna govornikinja mikrofonom najavila skup „jednakosti i ljubavi“, s druge strane se izlila prava plima zvižduka, uvreda i izljeva mržnje. Policiji se posprdno dovikivalo da čuva leđa, a pripadnicima LGBT populacije da će se sresti kasnije po gradu. Kaptolom se potom zaorio bolni domoljubni poklič „Hrvatska, Hrvatska!“. LGBT skupina nije se htjela olako odreći domovine, pa je i ona odgovorila jednakim vikanjem „Hrvatska, Hrvatska!. Čuvare katedrale to je dosta zbunilo, pa su im uzvratili preporukom „Idite u Beograd“. Valjda se nisu mogli sjetiti nijednoga drugoga mjesta na kojem bi hrvatskim homoseksualcima bilo gore nego doma.
Moralne pobjednike se moglo naslutiti već kad se na strani LGBT grupe pojavio frontmen Hladnog piva Mile Kekin s čitavom familijom. „Otac sam dvoje male djece i ne bih volio da jednog dana budu diskriminirana ako budu homoseksualci. Želim da mogu normalno živjeti u ovoj zemlji, zato sam tu“ – obrazložio je kratko Kekin. Podršku prosvjednicima dao je svojim prisustvom i bard Predrag Matvejević, kazavši nam da je uvijek na sličnim okupljanjima, još od sramotnog splitskog Pridea, jer se čitav život protivi diskriminaciji zbog drugačijeg opredjeljenja. Usprkos gromoglasnim povicima „Za Dom!“ i dizanju ruku na rimski pozdrav s druge strane, u suprotnom taboru nije se osjetio strah: dva homoseksualca teatralno su se poljubila samo na metar od čuvara predziđa kršćanstva, na što su ovi s gnušanjem okretali glave.
Zagrebačka nadbiskupija službeno se ogradila od oba prosvjedna skupa. Policija je izvijestila novinare kako prosvjed branitelja katedrale od komunističkih pedera nije bio uredno prijavljen, pa će naknadno nastojati utvrditi organizatora. Da prevenira naknadne moguće incidente, prosvjednike iz redova LGBT zajednice policija je službenim maricama razvezla kućama. Kako god okreneš, bila je to njihova subota. Kolega fotoreporter najplastičnije je dočarao razmjere njihova trijumfa: „Ovo ti je, stari moj, kao da godišnju skupštinu Hajduka održiš na parkiralištu maksimirskog stadiona i vratiš se doma cijeli, bez ijedne njoke.“
↧