Mi smo za rad, ali želimo živjeti kao ljudi. Poručivali su to hrvatski radnici 1. svibnja 1890. tražeći tri osmice: osam sati rada, osam sati sna, osam sati za obitelji i život, prosvjedujući u Zagrebu točno četiri godine nakon krvavog štrajka u Chicagu. U tom je američkom gradu tada 40.000 radnika, iscrpljeno niskim nadnicama i radom od po 12 i 18 sati dnevno, čega nisu bila pošteđena ni djeca,
↧