Čekati trideset dvije godine slobodu i dočekati je, živjeti na lijepom plavom Jadranu u samostalnoj državi koju sanjaš, pa dignuti ruku na sebe, to je nešto što zaista nije lako razumjeti. Sa Zvonkom Bušićem sam daleke 1992. godine za “Nedjeljnu Dalmaciju” razgovarao u zatvoru. Pomno je pratio događaje u domovini, držala ga je nada, duboka vjera u Hrvatsku. Svi su bili uz njega, čekali
↧