Nedilja, ura od obida, na stolu sarma, u livoj ruci perun, u desnoj nož, kad, ne lezi vraže, zvoni telefon. Fiksni. Dobar dan. Dobar dan. Mislin se ja, dobar je bog koji te drži, kad dižeš povišću i inače pritrujena čovika s obida, a onda mi sine: Nije valjda on?! - Je kumpanjo, je, ja san! Pa dobro, nesrićo jedna dabili jedna, je li ovo red, deset miseci se ne javit?! Ni pisma, ni razglednice,
↧