Ovo su se, moj Duje, počeli mirakuli događat. Zaspiš u jednu, a probudiš se u drugu državu. 'Nti Boga, samo se minjadu bandire i plakati. Ujutro, čin otvorin oči, omar otvaran ponistru i gledan koja danas bandira vije na Marjan. I mogu ti reć i pofalit se da san bija u puste države. Najpri san bija u Auštriju, onda u Mađarsku, onda san bija u Jugoslaviju, pa u Nezavisnu državu Hrvatsku, i evo me lipo sad u Italiju.
- Bogami meštre, lipo ste vi svita obašli.
- E, a nisam se iz ove butige maka.
I, eto ga na, još jednom se na Bregani i Bajakovu točno u 00,15 sati 1. srpnja 2013. prominila bandira i postavila i tablica sa oznakom EU, i Hrvatska se 23 godine nakon razvoda sa pet republika SFRJ vjenčala sa 27 zemalja EU. A ako to nije napredak onda zbilja ne znam što je. Predsjednik i premijer naše zemlje tim su povodom u nedjelju navečer u Banskim dvorima na Markovu trgu prije svečane večere sa 170 državnika održali zdravice kojima su nazdravili ovom događaju i pozdravili ugledne goste i građane i građanke Hrvatske kako bi, istaknuo je Zoran Milanović, „podijelili važnost trenutka u kojem se ostvaruju, ili se počinju ostvarivati, naši najviši politički i društveni ideali". "Dižem ovu čašu u čast hrvatske otvorenosti prema Europi i cijelom svijetu. Dižem ovu čašu i u znak poziva na zajednički otpor sijanju straha od drugih i drugačijih.
Na to se, u suštini, svodi naše razumijevanje Europe: čisto srce, a ne strah, suradnja a ne sumnjičavost, prihvaćanje a ne getoizacija, pokušaj razumijevanja, a ne apriorno osuđivanje, upoznavanje a ne ustrajavanje na predrasudama“, poručio je tom prilikom premijer.
Predsjednik države Ivo Josipović je u svojoj zdravici, pak, kazao da je u povijesti jednoga naroda malo događaja poput ovoga kojeg danas obilježavaju građani Hrvatske (hm, sjetimo se Meštra).
"Današnji me dan osobno ispunjava ponosom i zadovoljstvom. Uvjeren sam da građanke i građani Republike Hrvatske dijele iste osjećaje. S ponosom slavimo Hrvatska stvarnost, bez obzira na nijanse u kojima je doživljavamo, danas je potpuno drugačija od one kada smo krenuli na put osamostaljenja i stvaranja vlastite države. I upravo tu stvarnost danas s ponosom slavimo", kazao je Josipović, dodajući kako je „sada na nama da pokrenemo nove snage koje će, gradeći upravo na promjenama koje smo učinili na europskom putu, dokazati da je poduhvat bio vrijedan napora". Na kraju zdravice predsjednik je napomenuo i kako je trenutak u kojem Hrvatska ulazi u Europsku uniju prepun sumnji i propitivanja.
„I u Hrvatskoj ima sličnih dilema. Međutim, na kraju jedne etape hrvatske povijesti i na početku nama novog, europskog doba, u Hrvatskoj prevladava uvjerenje da je projekt Europske unije projekt budućnosti. Na Europu gledamo kao na novu priliku da ostvarimo novi demokratski, politički, kulturni i svaki drugi uzlet", naglasio je Josipović.
Poslije zdravice i zajedničkog fotografiranja uzvanici su otišli na svečanu večeru u Klovićeve dvore gdje su u znak dobrodošlice najprije užinali topao kruh „ispečen od šest žitarica iz lokalnih mlinova, poslužen topao s najljepšim cvijetom soli iz paške solane - unikatnog bouqeta, lagano kremastog i slatkastog okusa“, a nepce se osvježilo pjenušcem Tomac Brut Clasic. Nakon toga su im posluženi „autentični kozji i ovčji sirevi iz različitih regija uz mlado organsko povrće iz vrtova vrijednih vrtlara“, zaliveni Graševinom Goldberg Belje 2011. i Coronica Gran Malvazijom 2009., da bi nakon toga kušali „red za plavu ribu“. „A na tanjuru tri inćuna - jedan mariniran, jedan konfitiran i jedan uz mladi lički krumpir - na podlozi svježe ubranog povrća - dozivaju mirise djetinjstva priobalnog žitelja koji je opstao i odrastao uz plavu ribu“ - a sve je kasnije zaplivalo u Zlatanu Pošišu 2010. i Vina Laguna Festigia Merlotu 2010. Atroke Kalifornija, reklo bi se.
Nu, nakon toga valjalo se dohvatit janjetine ispod peke „s bobom, grahom i kupusom, oplemenjeno divljim koromačem i smiljem - mirisima koji nas vraćaju na makiju gdje priča s janjcima i počinje“ uz Stina Plavac Mali Barrique 2010. i De Gotho Pinot Crni 2012. Kutjevo. Na koncu, sve je zaslađeno sa salenjakom, „tipičnim kolačem kontinentalne Hrvatske oplemenjen marelicama i začinima iz drugih regija koji je povezao cijelu Hrvatsku u jednom desertu“, uz Krauthaker Zelenac, izborna berba Bobica 2009. i Traminac Principovac, izborna berba 2010.
Nakon okrijepe dužnosnici su se spustili na Ban Josipa Jelačića, gdje su od 23.47 sati do 00.10 sati govore redom održali Zoran Milanović, predsjednik Vlade, Jose Manuel Baroso, predsjednik Europske komisije, Eamon Gilmore, zamjenik predsjednika Vlade Republike Irske, Dalia Grybauskaite, predsjednica Litve, Herman Van Rompuy, predsjednik Europskog vijeća, Martin Schulz, predsjednik Europskog parlamenta, a zadnji se okupljenom građanstvu obratio Ivo Josipović, predsjednik Hrvatske.
Milanović je u svom govoru ustvrdio da „razvijanje i poticanje intelektualne znatiželje smatram najvažnijim strateškim projektom Hrvatske u ujedinjenoj Europi“, dok je Barroso naglasio kako je Hrvatska jako promijenila posljednjih desetljeća, „poduzevši teške reforme i pružajući ruku pomirenja“. Eamon Gilmore je kazao kako „po velikoj Irskoj tradiciji, želim i Vladi narodu Hrvatske: stotinu, tisuću puta dobro došli“, a predsjednica Litve je, poklanjajući Josipoviću dres europskog tima uskliknula „Jedan tim-jedan san. Idemo pobijediti zajedno“. Službeni svečani dio proslave na Jelačić placu zaključio je predsjednik Josipovič poručivši kako „oblak krize ne bi smio zamračiti viziju i optimizam“. „Kriza je izazov, poziv da sutra bude bolje no što je danas“, rekao je Josipović, još jednom se zahvalivši visokim uzvanicima iz drugih zemalja-članica EU na podršci Hrvatskoj.
Eto, lipi moji, finila je i ova, samo da Europska unija zbilja ispuni svoju glavnu funkciju, a ta je da rata ne bude, da ova barufa od krize ne završi sa još jednim nesritnim krvoprolićem posli kojeg ćemo opet tražit ratne reparacije i uputit se kod organa vlasti, nekog novog Papundeka. Ma uvik pod Meštrovom parolom - „Karat mi se triba i karat se oću“. Je li tako premijeru?
FRENKI LAUŠIĆ
↧